Stari Egipat
U drevnom Egiptu lijepima su se smatrale vitke i visoke žene te duge noge. Za razliku do grčkog shvatanja ženske ljepote koji je podrazumijevao punašnije i oblije žene, Egipićanima su lijepe bile žene uskog struka, lijepih ramena i skladnije figure. Oba pola su se šminkala i to teškom šminkom, a nosile su se perike te ugrađivale ekstenzije u kosu i posebna važnost pridavala se njezi kože. Svi znamo kako se Kleopatra navodno svakodnevno kupala u otopini tople vode, magarećeg mlijeka i eteričnih ulja.
Antička Grčka
Stari Grci ljepotu su smatrali darom bogova i pridavali su joj veliko značenje. Lijepim se, kao i danas, smatrala simetrija. Za muškarce to je značilo da ima pune usne i naglašene jagodice, izvajane mišiće i bujnu, tamnu kosu. Lijepe žene bile su one koje su imale puniju figuru, istaknute obrve, crnom olovkom prekrivene i naglašene oči te crvenu kosu.
Renesansa
Renesansni ideal ženske ljepote podrazumijevao je punašniju figuru i putenu, svijetlu kožu, visoko čelo i tanke obrve. Toliko tanke da su ih neke žene u potpunosti uklanjale. Osim toga, cijenile su se velike grudi i široki bokovi. Oni su predstavljali plodnost, baš kao i danas.
Japan, razdoblje Edo
Ovo vrijeme simbolizuju gejše i samuraji, a formira se i tradicija ispijanja čaja. Gejše su bile simbol ljepote i predmet požude u toj zemlji. Nosile su najbolja kimona, kosu podignutu u punđu, imale debele obrve, male oči, mala usta i dugi nos. Isticale su vrat koji je u to doba bio izuzetno seksepilan. Osim vanjskih karakteristika, u Japanu je u to vrijeme bilo bitno da je žena inteligentna.
Viktorijansko doba
Viktorijanskoj ženi ljepota je mogla doći glave i to doslovce. Naime, žene tog vremena koristile su vrlo opasnu šminku – puder koji je sadržavao olovo te različita sredstva koja su prskale na lice kako bi ono izgledalo svjetlije. U oči su ukapavale sok od limuna kako bi postale veće i caklile se, a za maskaru su koristile čađ. Kosu su vezale visoko na glavi, nosile duboke dekoltee, a struk isticale jako stegnutim steznicima.